Šta je to stvarno Linux?

Kada se pomene termin ‘Linux’, primijetio sam da postoji velika zabuna oko upotrebe ovog termina, kako kod početnika, ali isto tako među iskusnim korisnicima, koji ne razumiju značenje ovog termina. Da biste pravilno razumijeli termin Linux, moramo se vratiti u njegove rane dane, u vrijeme kada je Unix dominirao tržištem operativnih sistema. U ovom članku, saznajte šta je to Linux?

Priča Linux-a počinje sa Unix-om. Unix je bio revolucionaran operativni sistem kojeg su 1969. godine, u američkom BellLab-u, razvila dva računalna stručnjaka Ken Thompson i Dennis Ritchie. Iako jako uspješan, Unix je bio izuzetno skup, te su ga koristili isključivo univerziteti i istraživački centri koji su za njegovu upotrebu potpisivali korisnički ugovor, te plaćali licencu njegove upotrebe. Pored toga što je bio skup i rezervisan samo za istraživačke centre, Unix je bio zatvorenog izvornog koda, te kao takav nije bio dostupan običnim korisnicima. Do ključne promjene, došlo je 1987. godine, kada je Andrew Tanenbaum, računalni stručnjak iz Amsterdama, objavio MINIX, besplatnu inačicu Unix-a koju je Tanenbaum koristio kako bi studente podućavao principima rada i izrade operativnih sistema.

Ključna filozofija GNU/Linux-a leži u tome da su sve distribucije u svojoj prirodi besplatne, slobodne za distribuciju, otvorenog izvornog koda koji se može čitati, studirati, modifikovati, te time doprinjeti njihovom poboljšanju i efikasnosti. Unix je bio sve suprotno od toga, te činjenica da je bio komeracijalan operativni sistem, sa zatvorenim izvornim kodom, natjeralo je Richard Stallman-a, američkog računalnog stručnjaka da napusti svoj posao u MIT-u (Massachusetts Institute of Technology), te započne rad na svom besplatnom operativnom sistemu po imenu GNU.

Stallman je rad na svom operativnom sistemu počeo još 1983. godine, te do perioda 1992. Stallman je uspio kompletirati sve komponente svog operativnog sistema, sve osim jedne, a to je kernel. Kernel je ništa više do komad softvera koji omogućava komunikaciju hardvera i operativnog sistema; drugim riječima on dodjeljuje resurse vašeg računala aplikacijama koje koristite. Tako da bez kernela, ne bi postojao niti Windows, MacOS, ili bilo koja Linux distribucija. Zapravo, kernel je glavna zvijezda ove teme.

Naime, Linus Torvalds, tada još student računalnih nauka Helšinskog univerziteta u Finskoj, dokopao se je MINIX-a kojeg je razvio Tanenbaum, te započeo rad na svom sopstvenom kernelu koji će kasnije postati poznat kao Linux. Vijest da radi na kernelu, Torvalds je objavio 25. augusta 1991. godine, a odlomak obavijesti je dostupan dole ispod.

Linus Torvalds & MINIX

---

“Zdravo svima koji koristite minix -

Radim trenutno na (besplatnom) operativnom sistemu (u pitanju je hobi koji neće biti veliki niti profesionalan kao gnu) za 386 (486) AT klonove. Na ovome radim već od aprila te je polako spreman. Volio bih bilo kakav fidbek o tome šta se dopada a šta ne u minix-u, jer je moj OS sličan (koristi isti podatkovni sistem) iz praktičnih razloga. “

Ono na čemu je Torvalds, zapravo radio, bio je kernel. Nakon nekoliko mjeseci aktivnog rada, Torvalds je 17. septembra 1991. godine, objavio prvo izdanje Linux kernela 0.01 preko ftp-a, te ga time učinio dostupnim svima. Torvalds je inicijalno kanio nazvati kernel “Freax”, ali je njegov prijatelj i administrator ftp servera, Ari Lemke, isti postavio pod imenom ‘Linux’, što je ime koje Linux kernel nosi dan danas. Tako se je Stallman dokopao Linux kernela, te 1992. godine konačno kompletirao svoj GNU operativni sistem. Sa osnutkom FSF-a 1985. godine, Stallman je uvidjeo ogroman potencijal koji nosi Linux, pa je vremenom Stallman kreirao čuveni termin ‘GNU/Linux’.

Upravo ovim terminom, definiše se detaljnije šta je to Linux a šta GNU/Linux? Naime, kada ljudi kažu kako je Linux operativni sistem, prave grešku jer prema Stallman-u, ne priznaju zasluge GNU projekta, pa je tako Stallman definisao značenje ovog termina u članku pod nazivom “Linux and GNU” gdje je Stallman napisao sljedeće:

Richard Stallman & termin “GNU/Linux”

---

“ Zaista postoji Linux, i ljudi ga koriste, ali je on ustvari samo dio sistema kojeg koriste. Linux je dakle, kernel: program u sistemu koji dodjeljuje resurse mašine drugim programima koje pokrećete. Kernel je glavni dio operativnog sistema, ali je u svojoj prirodi, beskoristan; I on može da funkcioniše unutar kompletnog operativnog sistema. Linux se obično koristi u kombinaciji sa GNU operativnim sistemom: cio sistem je u stvarnosti GNU sa Linux-om ili GNU/Linux. ”

Ono na šta je Stallman želio da upozna korisnike, jeste da Linux nije operativni sistem, nego kernel bez kojeg niti jedna distribucija ne bi postojala. Sada kada znate, kako je Linux kernel, šta je to onda GNU/Linux. Termin “GNU/Linux” je skraćenica za “GNU’s nije Unix/Linux nije Unix” čime se želi reći kako je Linux nastao na Unix-u ali on nije Unix. U kontekstu operativnog sistema, terminom “GNU/Linux” se označava kompresovana .iso datoteka koja se sastoji od Linux kernela i servisa, grafičkog okruženja radne površine (GNOME, KDE, XFCE, LXDE, MATE) te predinstarlinog seta aplikacija koju nazivamo Linux distribucija.

Primjera radi, već u februraru 1992. godine, pojavila se prva Linux distribucija po imenu “MCC Interim Linux” koju je razvio Owen Le Blanc u računalnom centru Univerziteta u Mančesteru. Iako je ova distribucija koristila Linux kernel v0.12, i dalje se smatra prvom i najstarijom Linux distribucijom u historiji. Ubrzo nakon MCC Interim Linux-a, pojavile su se i druge Linux distribucije kao što je ‘TAMU Linux’, ‘Softlanding Linux System’ a prva Linux distribucija koja je koristila termin ‘GNU/Linux’ i X.org display server bila je Yggdrasil /Linux/GNU/X distribucija čije prvo izdanje se pojavilo 8. decembra 1992. godine.

Ova distribucija je bila revolucionarna jer je, pored X.org display servera, bila prva distribucija koja je omogućavala butanje u live režimu rada, koji je korisniku omogućavao da testira distribuciju bez njene instalacije na hard disk. Tako nakon 1992. godine, Linux distribucije su počele masovno da se pojavljuju a među njima i danas popularne kao što su “Debian GNU/Linux” , “Caldera Open Linux” , “Red Hat Linux/Enterprise” , “Slackware Linux” , “Ubuntu Linux” , “Linux Mint” i druge.

Zaključak

---

U ovom članku smo se upoznali sa terminom ‘Linux’ , ‘GNU/Linux’ , ‘Linux distribucija’. Kroz članak smo jasno definisali značenje termina ‘Linux’ kao kernela na kojemu počiva svaka Linux distribucija danas. Dalje smo kazali kako je Linux nastao na UNIX-u ali on u svojoj prirodi je dosta različit od UNIX-a, pa zbog toga je nastao termin ‘GNU/Linux’ kojeg smo gore pomenuli. Na samom kraju, ono što se naziva tradicionalno operativnim sistemom, u svijetu Linux-a mi to nazivamo Linux distribucija a kroz sam članak smo pomenuli neke od prvih Linux distribucija. Ukoliko Vam se ovaj članak dopada, ostavite vaše komentare ispod, podijelite članak dalje i do čitanja!!!

Reference

---

[1] Linus Torvalds & MINIX

https://www.cs.cmu.edu/~awb/linux.history.html

[2] Richard Stallman & “GNU/Linux”

https://www.gnu.org/gnu/linux-and-gnu.html

Share:

Read More

Kako kreirati butabilnu USB instalaciju 'Bodhi Linux-a' koristeći Etcher

U prošlom članku smo pisali kako instalirati Balena Etcher USB alat na Ubuntu Linux 22.04 MATE. U ovom članku ćemo praktično prikazati kako kreirati butabilni USB ‘Bodhi Linux’ distribucije koristeći balenaEtcher-. Bez daljnjeg duženja, možemo polako početi.

Formatiranje USB stika

---

Za potrebe izrade butabilne USB instalacije ‘Bodhi Linux’ distribucije, potreban nam je USB uređaj kapaciteta do 16 GB. Kod mene je Kingston 16 GB USB uređaj kojeg moramo prvo formatirati, prije nego li se na njeg snimi ‘Bodhi Linux’ .iso slika. Kada se USB uređaj spoji na distribuciju, korištenjem sljedeće komande, možemo ga izlistati.

df -hT

Kada se ova komanda unese, bit će prikazane sve particije i uređaji na Ubuntu Linux distribuciji, a to uključuje i naš USB uređaj.

Slika 1: Izlistavanje uređaja komandom ‘df’ na Ubuntu Linux-u

Inaće, komanda ‘df’ se koristi za prijavu korištenja diskovnog prostora podatkovnog sistema. U gornjem primjeru, ova komanda koristi dvije opcije: ‘h’ za prikaz zauzeća diskovnog prostora u ljudski čitljivom formatu, te ‘T’ za prikaz tipa podatkovnog sistema ‘vfat’ , ‘ext4’ , ‘tmpfs’ itd. Na slici 1, USB uređaj je prikazan na dnu tabele kao ‘/dev/sdb’ te je montiran u direktorij ‘/media/amartufo/DISK’. Prije nego li se USB formatira, isti se mora demontirati korištenjem sljedeće komande.

$sudo umount /dev/sdb

Ova će komanda demontirati USB uređaj iz njegovog mount direktorija ‘/media/amartufo/DISK’, nakon čega se može pristupiti njegovom formatiranju. Nakon što je USB demontiran, sada ga je potrebno formatirati kao ‘ext4’ podatkovni sistem, a to možemo uraditi korištenjem sljedeće komande.

$sudo mkfs.ext4 /dev/sdb

Slika 2: Formatiranje USB uređaja korištenjem ‘mkfs’ komande

Komanda ‘mkfs’ je komanda koja se koristi za kreiranje podatkovnog sistema, u ovom slučaju formatiranje USB uređaja u ‘ext4’ podatkovni sistem. U pitanju je 4 generacija ovog podatkovnog sistema kojeg trenutno koriste skoro sve Linux distribucije. Posljednji argument komande je ‘/dev/sdb’ a to je USB uređaj koji se formatira. Nešto više o komandi ‘mkfs’ možete saznati čitanjem njene ‘man’ stranice ili unosom ove komande u terminalu.

$man mkfs

Pošto je USB uređaj formatiran kao ‘ext4’, sada možemo pokrenuti balenaEtcher alat kako bismo izradili butabilnu USB instalaciju Bodhi Linux-a.

Možda Vas i ovo zanima:

---

Izrada butabilne USB instalacije ‘Bodhi Linux’ distribucije

---

Za svrhu ovog članka, ja sam već preuzeo ‘Bodhi Linux’.iso koristeći komandu ‘wget’, a .iso slika se nalazi unutar ‘Download’ direktorija.

Slika 3: Prikaz ‘Bodhi Linux.iso’ datoteke u ‘Download direktoriju

Pošto se ‘Bodhi Linux’ .iso nalazi unutar ‘Download’ direktorija, možemo pokrenuti balenaEtcher kako bismo izradili butabilnu USB instalaciju. Kada se balenaEtcher pokrene, tražit će da izaberemo .iso sliku distribucije a zatim da odaberemo USB uređaj.

Slika 4: Priprema flešovanja ‘Bodhi Linux’ distribucije

Kada kliknemo opciju ‘Flash!’, pojavit će se novi dijalog prozor koji će od nas tražiti našu ‘sudo’ lozinku, nakon čega će započeti proces flešovanja.

Slika 5: Autentikacija ‘sudo’ lozinke za flešovanje USB uređaja

Kada se jednom potvrdi ‘sudo’ lozinka, balenaEtcher će započeti proces flešovanja i izradu butabilne USB instalacije ‘Bodhi Linux’ distribucije.

Slika 6: Proces flešovanja USB uređaja

Obzirom da se radi o distribuciji čija je .iso slika teška svega 830 MB, proces flešovanja je dosta brz i traje svega nekoliko minuta. Kada se flešovanje kompletira, bit ćemo obaviješteni o završetku procesa.

Slika 7: Potvrda o uspješnom flešovanju USB uređaja

Kao što vidimo na slici 7, balenaEtcher je uspješno kompletirao proces flešovanja USB uređaja te je uspješno izrađena butabilna USB instalacija ‘Bodhi Linux’ distribucije. Preostaje nam da još restartujemo naš laptop, butamo USB stik kako bismo se uvjerili da je ‘Bodhi Linux’ spreman za instalaciju.

Slika 8: Restartovanje računala i odabir USB uređaja

Pošto Ubuntu Linux 22.04 pogoni moj HP Elite Book laptop, nakon restartovanja, potrebno je pritisnuti taster ‘Del’ kako bi se pojavio ‘UEFI dijalog. Kada se dijalog pojavi, imamo priliku da vidimo ‘boot’ meni gdje možemo odabrati flešovani USB uređaj ‘Kingston Data Traveler 3.0’. Kada kliknemo na USB uređaj, ‘Bodhi Linux’ bi trebao da prikaže svoj instalacioni dijalog.

Slika 9: Pojava instalcijonog dijaoga ‘Bodhi Linux’ distribucije

Pošto se ovaj dijalog jednom pojavi, imamo priliku da odaberemo opcije kao što je ‘Try Bodhi’ koji nam omogućava da probamo ‘Bodhi Linux’ u live režimu rada bez instalacije na hard disk ili možemo jednostavno odabrati opciju ‘Install Now’ koja će započeti instalaciju ‘Bodhi Linux’ distribucije na hard disk. Uglavnom, pojavom ‘Bodhi Linux’ instalacijonog dijaloga, mi smo uspješno kompletirali izradu butabilne USB instalacije ove distribucije, koristeći balena Etcher alat, a ovim bi bio gotov ovaj članak.

Zaključak

---

U ovom članku sam Vam pokazao praktičnu izradu butabilne USB instalacije ‘Bodhi Linux’ distribucije koristeći balenaEtcher alat. Također ste naučili kako prikazati spojene uređaje na distribuciji koristeći komandu ‘df’, kako demontirati USB uređaj koristeći komandu ‘umount’, te kako korištenjem komande ‘mkfs’ formatirati USB uređaj kao ‘ext4’ tip podatkovnog sistema. Ukoliko Vam se ovaj članak dopada, ostavite vaše komentare ispod, podijelite isti dalje i do čitanja!!!

Share:

Read More

Kako instalirati Balena Etcher USB alata na Ubuntu Linux 22.04

Balena Etcher je veoma jednostavan ali izuzetno koristan grafički program za kreiranje i izradu butabilnih USB Linux instalacija. Ovaj maleni program će izraditi butabilne USB instalacije bilo koje distribucije Iako ‘dd’ komanda u terminalnom okruženju može uraditi isti posao, možda čak i bolje nego sam Etcher, ona pak zahtjeva poznavanje opcija za izradu butabilnih USB instalacija, pa je za početnike Etcher idealan alat. U ovom članku, pogledajte kako instalirati Balena Etcher USB alat na Ubuntu Linux 22.04.

Šta treba znati prije instalacije Balena Etcher alata?

---

Balena Etcher USB alat nije dostupan u Softver Centru bilo koje distribucije, pa niti Ubuntu Linux MATE-a 22.04 na kojemu je ovaj članak napisan. S druge strane, nije ga moguće instalirati ni kroz PPA, a jedan od načina instalacije je preuzimanje ‘Balena Etcher.deb’ datoteke sa njegove GitHub stranice. Bitno je napomenuti da vaša Linux distribucija mora biti ažurirana prije nego li se Balena Etcher alat instalira.

Kako instalirati Balena Etcher na Ubuntu Linux 22.04?

---

Za svrhu ovog članka, Balena Etcher će biti instaliran preko pomenute GitHub stranice projekta. Na ovoj stranici se nalaze izdanja Balena Etcher alata za Linux distribucije kao što je Debian ali i Red Hat Linux.

Slika 1: Balena Etcher izdanja na GitHub stranici projekta

Kako je Ubuntu baziran na Debian-u, koristeći ‘wget’ program za preuzimanje datoteka sa mreže u terminal okruženju, mi ćemo preuzeti sljedeću datoteku ‘balena-etcher_1.18.4_amd64.deb’ kako bismo je instalirali kasnije. Komanda je sljedeća.

$ wget -d https://github.com/balena-io/etcher/releases/download/v1.18.4/balena-etcher_1.18.4_amd64.deb

Kada se komanda izvrši, ‘wget’ će započeti proces preuzimanja ‘Balena Etcher’ programa.

Slika 2: Proces preuzimanja ‘Balena Etcher’ programa preko ‘wget-a’

Kada se preuzimanje završi, aplikacija će biti spremljena u direktoriju ‘Download’ nakon čega možemo pristupiti instalaciji ‘Balena Etcher-a’.

Slika 3: Kompletiranje preuzimanja ‘Balena Etcher’ alata

Možemo još kratko provjeriti da li je ‘balena-etcher_1.18.4_amd64.deb’ uspješno preuzet, unosom sljedeće komande u terminalu.

$ls -l *.deb

Kada se komanda izvrši, trebala bi u našem direktoriju ‘Download’ prikazati isključivo ‘balena-etcher_1.18.4_amd64.deb’ aplikaciju.

Slika 4: Izlistavanje ‘balena-etcher_1.18.4_amd64.deb’ aplikacije u ‘Download’ direktoriju

Pošto je ‘Balena Etcher’ uspješno preuzet koristeći ‘wget’, sada ga je potrebno instalirati. Za instalaciju ćemo koristiti ‘dpkg’ menadžer u sljedećem formatu.

$sudo dpkg -i balena-etcher_1.18.4_amd64.deb

Kada se potvrdi ‘sudo’ lozinka za administratora, ‘dpkg’ će započeti proces instalacije ove aplikacije što je prikazano na sljedećoj slici.

Slika 5: Instalacija ‘balena-etcher_1.18.4_amd64.deb’ koristeći ‘dpkg’

Sada možemo pokrenuti ‘Balena Etcher’ program po prvi put. Pošto ja koristim Ubuntu Linux 22.04 MATE, za odabir ove aplikacije, idemo na ‘Menu’ > ‘Accessories’ i kliknemo na ‘balenaEtcher’ koji će se pokrenuti po prvi put.

Slika 6: Pokretanje ‘Balena Etcher’ programa | Ubuntu Linux 22.04 MATE

I evo, Balen Etcher program je sada spreman za izradu butabilnih Linux USB instalacija.

Zaključak

---

U ovom članku ste naučili kako preuzeti ‘Balena Etcher’ alat koristeći ‘wget’ u terminalu i kako isti instalirati koristeći ‘dpkg’ menadžer paketa na Ubuntu Linux 22.04 MATE. Sve što je potrebno, jeste da ubacite vaš USB od 4/8 GB, preuzmete .iso sliku željene distribucije, te prepustite Balena Etcher alat da odradi ostatak posla za vas. Ako vam se dopada ovaj članak, ostavite vaš komentar ispod i do čitanja!!!

Share:

Read More

Kako bekapovati vaše osobne podatke koristeći FileZilla klijent na Ubuntu Linux-u?

 

Skladištenje osobnih podataka na Linux distribucijama predstavlja velik izazov, posebice danas kada imamo jako puno cloud klijenata, koji nam omogućavaju da skladištimo naše osobne podatke, na njihovim serverima. Ovaj način skladištenja podataka nije jeftin, pa za korištenje prostora javnog cloud-a kao što je DropBox ili Google Drive, treba izdvojiti i određen mjesećni novac, kako biste koristili njihove usluge. S druge strane, prenosivi mediji kao što su CD, DVD, ili USB-ovi vremenom se veoma lahko oštete, pa se vaši osobni podaci također gube. Stoga je potrebno pronaći zamjenjivu alternativu gdje ne morate ništa plaćati a gdje su vaši podaci dostupni vama bilo kada da ih trebate. U ovom članku, pogledajte kako bekapovati vaše osobne podatke koristeći FileZilla klijent na Ubuntu Linux-u?

Nekoliko riječi o FileZilla klijentu?

---

FileZilla je besplatan FTP klijent otvorenog koda koji se koristi za razmjenu i transport podataka između dva računala ili dvije Linux mašine na mreži. Riječ je o jednostavnom ali veoma korisnom FTP klijentu čije prvo izdanje je izašlo 22. juna 2001. godine, a koji je veoma brzo postao omiljen FTP klijent među korisnicima. Iako FileZilla donosi seriju opcija i karakteristika, ono što je možda najbitnije jeste upravo opcija da se dvije mašine povežu na mreži kako bi međusobno razmjenjivali osobne podatke. Instalacijski proces ovog FTP klijenta je veoma jednostavan, a moguće je instalirati na skoro sve Linux distribucije, što ga čini zgodnim alatom kojeg uvijek morate imati pri ruci.

Šta je potrebno prije instalacije FileZilla klijenta?

---

Prije nego li instaliramo FileZilla klijent na naš Ubuntu Linux 22.04 MATE, potrebno je instalirati ‘openssh-client’ i ‘openssh-server’. Dakle, ovaj laptop HP-EliteBook 8570p će biti klijent s kojeg će se podaci prenositi na moj drugi laptop HP Pavilion DV6 (server) kojeg pogoni Debian GNU/Linux 11. Da bismo instalirali ‘openssh-client’ na ovaj laptop, unosimo sljedeću komandu.

$ sudo apt install openssh-client

Slika 1: Instalacija ‘openssh-client’ na Ubuntu Linux 22.04 MATE

Vidimo kako je ‘openssh-client’ već instaliran na ovom laptopu, pa nema potrebe za daljnje operacije. Sada je potrebno da instaliramo na HP Pavilion DV6 ‘openssh-server’ kako bismo kompletirali ovaj dio članka. To možemo uraditi sljedećom komandom.

$ sudo apt install openssh-server

Slika 2: Potvrda za instalaciju ‘openssh-server’ na Debian GNU/Linux 11

Možda Vas i ovo zanima:

---

Nakon što se unese ‘sudo’ lozinka, terminal će izvršiti instalaciju ‘openssh-server-a’ na Debian GNU/Linux 11, tako da će laptop HP Pavilion DV6 biti kao mali kućni server.

Slika 3: Kompletiranje instalacije ‘openssh-server-a’ na Debian Linux

Nakon što se instalacija ‘openssh-servera’ kompletira, potrebno je ažurirati Debian repozitorije. To možemo uraditi sljedećom komandom.

$ sudo apt update

Slika 4: Ažuriranje repozitorija Debian GNU/Linux 11

Jednom pošto su repozitoriji Debian-a ažurirani, možemo na našem klijentu (HP EliteBook 8570p) instalirati FileZilla kako bismo povezali ove dvije mašine.

Instalacija FileZilla klijenta na Ubuntu Linux 22.04 MATE

---

Pošto smo obavili instalaciju ‘openssh-client’ i ‘openssh-server’ na dvije mašine, sada možemo na naš klijent instalirati FileZilla. Da bismo instalirali ovaj klijent, možemo koristiti sljedeću komandu.

$ sudo apt install filezilla

Slika 5: Potvrda instalacije FileZilla klijenta na Ubuntu Linux 22.04

Nakon što unesemo našu ‘sudo’ lozinku, terminal će započeti proces instalacije FileZilla programa te kompletirati njegovo postavljanje i konfiguraciju.

Slika 6: Kompletiranje instalacije FileZilla klijena na Ubuntu Linux 22.04

Ovim bi bio kompletiran proces instalacije FileZilla klijenta na Ubuntu Linux 22.04. Sada slijedi dodatno podešavanje i povezivanje dvije mašine kako bi se mogli prenositi podatci sa jedne mašine na drugu.

Povezivanje dvije mašine: Ubuntu Linux 22.04 & Debian GNU/Linux 11

---

Da bismo povezali klijent i server preko FileZilla programa, potrebno je dobaviti IP adresu sa našeg servera (Debian GNU/Linux 11). IP adresu našeg servera, možemo saznati sljedećom komandom.

ip addr

Slika 7: Dobivanje IP adrese Debian GNU/Linux 11

Na slici možemo vidjeti IP adresu servera ‘192.168.0.18/22’, a ova IP adresa je ujedno naš host. Sada pošto znamo IP adresu servera, potrebno je unjeti IP adresu, username, lozinku i port u male prozorčiće FileZilla klijenta kako bi se naš klijent (Ubuntu Linux 22.04) spojio sa Debianom.

Slika 8: Unos pristupnih podataka servera u FileZilla klijent

Nakon što smo popunili pristupne podatke servera u FileZilla program, možemo kliknuti opciju ‘Quickconnect’ koja bi nam trebala izbaciti mali dijalog prozor koji će nas upitati da li želimo da se spojimo na server ili ne.

Slika 9: Spajanje na server (Debian GNU/Linux 11) preko FileZill-a

Kada potvrdimo na ‘OK’ trebali bismo se uspješno spojiti na naš server Debian GNU/Linux 11.

Slika 10: Pregled direktorija Debian GNU/Linux 11 servera

Ako vidimo ove direktorije, to znači da je proces spajanja dvije mašine uspješan te sada možemo razmjenjivati podatke između našeg klijenta i servera.

Slika 11: Uplodovanje direktorija ‘DATA2023’ na server

Uspješno smo prebacili direktorij ‘DATA2023’ sa našeg klijenta na server, čime smo potvrdili da je instalacija i konfiguracija FileZilla klijenta bila uspješna te da sada možemo razmjenjivati podatke između ove dvije mašine.

Zaključak

---

U ovom članku sam Vam pokazao kako na jednostavan način uz pomoć FileZilla klijenta, pretvoriti vaš stari računar ili laptop u mali kućni server, koji možete koristiti da skladištite vaše osobne podatke. Kroz članak ste naučili kako se instalira ‘openssh-client’ i ‘openssh-server’, kako izvršiti instalaciju FileZilla FTP klijenta i kako na kraju povezati dvije mašine kako bi one razmjenjivale i skladištile podatke. Ukoliko Vam se dopada ovaj članak, ostavite vaše komentare ispod. Do čitanja !!!

Share:

Read More