Prvi koraci sa Linux-om | 30 komandi za početnike - I dio -

 

Većina Linux distribucija ima set predinstaliranih aplikacija za uređivanje teksta, tabela, izradu prezentacija, obradu, pregledanje, editovanje videa, fotografija, izradu logotipova i drugih grafičkih datoteka, pregledanje i surfanje net-a, ipak su komande te koje rješavaju određene zadatke dosta efikasnije nego što je to slučaj sa grafičkim aplikacijama. U nastavku ovog članka, pogledajte prvi dio 30 praktičnih Linux komandi sa primjerima, za totalne početnike.

Koju Linux distribuciju odabrati kao početnik?

Već nekoliko godina unazad, javlja se sve veći broj Linux distribucija iza koje stoji cijela grupa ljudi, ili ponekada samo pojedinac sa malim timom. Tako su krenule i popularne Linux distribucije kao što su GNU/Linux Debian, Ubuntu, RedHat, Linux Mint, i druge. Stvar je u tome što ove Linux distribucije se razvijaju godinama i njihove instalacione .iso datoteke su sve veće, i veće, što ovisi o količini predinstaliranih aplikacija i drugih paketa unutar same distribucije. Koju Linux distribuciju biste trebali vi odabrati, i kako odabrati onu distribuciju koja će najbolje raditi na vašem računalu? Pitanje je samo koliko je jak vaš računar; drugim riječima, kakve su hardverske performanse vašeg računala ili laptopa, i šta planirate raditi na odabranoj Linux distribuciji? Ovo drugo pitanje prepuštam vama na odgovor, a ja ću vam pokušati odgovoriti ovo prvo, po meni, jako bitno pitanje.

Kakve su hardverske performanse vašeg računala, toliko će dobro raditi i odabrana Linux distribucija. Ukoliko imate Intel Dual Core, 4 GB RAM-a, integrisanu grafiku, i 80 GB hard disk prostora, onda je Linux Lite ili Pop OS (System76 Linux distribucija) idealan izbor. S druge strane, ukoliko imate Intel i3/i5, 4 GHz, 4/8 GB RAM-a, SSD 120/256 GB, onda u tom slučaju Ubuntu Mate, Linux Mint, Neptune OS, Solus Linux, Kubuntu. Kod mene je HP Elite Book 8570p, intel i5, 3.80 GHz, 120 GB SSD, te 4 GB RAM-a kojeg pogoni Ubuntu Linux MATE 20.04 Focal Fossa, tako da ako mene pitate, ja bih vam preporučio Ubuntu Linux MATE, ali i Linux Mint kao vašu Linux distribuciju s kojom ćete početi istraživati svijet Linux-a.

 Razlog zašto biste trebali odabrati jednu od pomenute dvije distribucije, jeste i taj što su veoma jednostavne za instalirati, podrška za hardver je jako dobra, tako da po okončanju instalacije dobijete Linux distribuciju sa svim predinstaliranim setom aplikacija, spremnih za rad. Još dobra stvar je i ta, da je izrada USB butabilne instalacije koristeći Etcher aplikaciju ili dd komandu iz terminala jako brza, tako da možete stvoriti sopstvenu kopiju Linux distribucije koju možete nositi sa sobom bilo gdje da krenete.

___________

NAPOMENA: Plavim kvadratom su navedene Linux komande, pomenute u ovom članku; iste se mogu kopirati u terminal, te izvršiti kako biste vidjeli i sami šta koja komanda radi.

1. Kako prikazati aktuelni radni direktorij u Linux-u?

Da biste prikazali aktuelni radni direktorij u Linux-u, koristite komandu pwd (eng: present working directory).

pwd

Sl1: Prikaz aktuelnog radnog direktorija upotrebom komande pwd

Izvor: bhllinux

Gornja komanda je prikazala /home/amar kao aktuelni radni direktorij. O komandi pwd možete pogledati više unosom komande man pwd.

2. Kako odabrati željeni direktorij?

Da biste ušli ili odabrali određeni direktorij, koristi se komanda cd. Komanda je jedna od često korištenih komandi u Linux-u, tako da ćete s njom puno raditi.

cd Desktop

Sl2: Odabir direktorija Desktop upotrebom komande cd

Izvor slike: bhllinux

Da biste se vratili natrag u root direktorij, koristite sljedeću komandu.

cd . .

Sl2.1:Povratak u direktorij /home/amar upotrebom komande cd

Izvor slike: bhllinux

3. Kako kopirati datoteku u Linux-u?

Kopiranje datoteka u Linux distribucijama je jako čest posao koji za nas obavlja komanda cp. Sama komanda je jako moćna, te ima cio set svičeva koje možete koristiti tijekom kopiranja vaših datoteka. Za sada, evo kako kopirati datoteku s jedne lokacije na drugu?

cp   /home/amar/Desktop/foo.txt   /home/amar/bhllinux

Sl3: Kopiranje datoteke foo.txt u direktorij /home/amar/bhllinux

Izvor slike: bhllinux

Sl3.1: Objašnjenje cp komande iz primjera 1

Izvor slike: bhllinux

Nemojte da vas zbuni sadržaj cp komande koji je gore naveden. Kod vas će biti, dakako, drugačiji oblik komande, što ovisi o nazivu vašeg korisničkog naloga, njegovog home direktorija, te odredišne lokacije na koju kopirate datoteku. Pošto cp komanda ima jako puno svičeva ili opcija koji se mogu koristi tijekom rada, ja ću ovdje samo pomenuti svič -v i R koji će vam prikazati listu datoteka koje se kopiraju.

cp  -vR  /home/amar/Desktop/LPI    /home/amar/bhllinux

Sl3.1: Kopiranje direktorija i poddatoteka upotrebom komande cp

Izvor slike: bhllinux

U gornjoj slici, kopiran je cio direktorij LPI sa Desktopa, zajedno sa svim datotekama i direktorijima koji se nalaze unutar. Korišten je svič -v koji prikazuje datoteke koje se kopiraju, te -R (recursive) koji govori komandi cp da kopira sve datoteke i poddirektorije LPI direktorija na lokaciju /home/amar/bhllinux.

4. Kako prikazati koliko vremena je računalo aktivno?

Da biste prikazali koliko vremena je vaš laptop ili računalo aktivno, koristi se komanda uptime.

uptime -p

Sl4: Prikaz totalnog vremena rada računala upotrebom komande uptime

Izvor slike: bhllinux

5. Kako kreirati direktorij u Linux-u?

Kreiranje direktorija u Linux-u se izvodi komandom mkdir što je skraćenica za make directory. Komanda je veoma jednostavna jer nema nikakvih specijalnih svičeva kao druge komande.

mkdir  direktorij

Sl5: Kreiranje direktorija ‘direktorij’ na Desktop-u upotrebom komande mkdir

Izvor slike: bhllinux

6. Kako kreirati datoteku u Linux-u?

Jedan od najjednostavnijih načina da se kreira datoteka u Linux-u jeste upotreba komande touch. Osim što kreira datoteku, ova komanda može promijeniti datum i vrijeme nastanka datoteke što se naziva time stamp.

touch  datoteka.txt

Sl6: Kreiranje datoteke ‘datoteka1.txt’ upotrebom komande touch

Izvor slike: bhllinux

7. Kako prikazati sadržaj direktorija u Linux-u?

Komanda ls se koristi za prikaz sadržaja direktorija u Linux-u, ali ona sama ima čitav arsenal opcija koje mogu itekako dobro doći. U ovom članku ja ću vam pokazati kako prikazati sadržaj direktorija, te kako izlistati dozvole (permisije) nad datotekama upotrebom pomenute komande.

ls

Slika 7: Prikaz sadržaja direktorija LPI upotrebom komande ls

Izvor slike: bhllinux

Da biste prikazali prava ili permisije nad datotekama upotrebom komande ls, koristi se opcija -l kao što je prikazano na sljedećoj slici.

ls   -l   LPI_INFO

Slika 7.1: Prikaz permisija nad datotekom LPI_INFO upotrebom komande ls

Izvor slike: bhllinux

8. Kako prikazati sadržaj datoteke u Linux-u?

Da biste prikazali sadržaj datoteke u Linux-u, koristi se komanda cat, kao što je prikazano na sljedećem primjeru.

cat   bar

Sl8: Prikaz sadržaja datoteke ‘bar’ upotrebom komande cat

Izvor slike: bhllinux

9. Kako prikazati listu mountovanih uređaja u Linux-u?Da biste prikazali listu uređaja koji su mountovani ili spojeni na računalo ili laptop, koristi se komanda df. Komanda ima set nekoliko opcija koje vam omogučavaju da prikažete memoriju particija u MB ili GB, kako biste znali koliko u stvarnosti memorije ima određena particija.

df

Sl9: Prikaz mountovanih uređaja komandom df

Izvor slike: bhllinux

df   -hT   /   &&   df   -hT   /home

Sl9.1: Prikaz kapaciteta particije (/) i /home upotrebom komande df

Izvor slike: bhllinux

U slici 9.1 prikazao sam kapacitet i raspoloživo memorijsko stanje za (/) i /home particiju svog Ubuntu Linux-a. Pritom sam koristio opciju -h kako bi prikazao stvarni kapacitet u GB za particije, te -T opciju kojom sam naveo vrstu file sistema particije. Možete vidjeti da je filesistem ext4 koji je trenutno podrazumijevani filesistem za većinu Linux distribucija.

10. Kako sortirati datoteku po rednom broju?

Da biste sortirali datoteku u Linux-u, možete koristiti komandu sort. U ovom primjeru, komanda će sortirati sadržaj datoteke LINUX_DISTROS po rednom broju, od 1 do 5.

cat   LINUX_DISTROS

Sl10: Prikaz originalnog sadržaja datoteke LINUX_DISTROS

Izvor slike: bhllinux

sort   -n   LINUX_DISTROS

Sl10.1: Prikaz sadržaja datoteke LINUX_DISTROS nakon upotrebe komande sort

Izvor: bhllinux

Na slici 10.1 komanda sort koristi opciju -n kako bi sortirala datoteku od rednog broja 1 do 5.

Ovo je bio prvi dio članka na temu: ‘Prvi koraci sa Linux-om – 30 komandi za totalne početnike’. Ukoliko Vam se članak dopada, te ako vam je isti pomogao da razumijete određene komande, podijelite ga na društvenim mrežama, ostavite sugestije, komentare, te do drugog dijela, ugodan boravak na portalu. . .

Share:

Read More

Prelazite sa Windowsa na Linux - Upamtite ovih 6 činjenica

Bitka između Windows-a i Linux-a nije ništa novo ovih dana i ta bitka još uvijek traje. Posebice kada se uzme u obzir kako windowsaši smatraju da je Linux znatno komplikovaniji. Istina, prelaz na Linux nije nimalo jednostavna stvar s obzirom da se od vas traži osnovno poznavanje samog Linux-a. Svakako trebate imati na umu da migracija na Linux nije i nemoguća te vam stoga donosim ovih šest stvari koje trebate imati na umu prije nego li zamjenite vaš Windows s Linuxom.

1. Postoji ogromna razlika između Linux-a i Windows-a

Trebate imati na umu kako je Linux potpuno različit operativni sistem od svoje konkurencije Windows-a te kao takav ima i niz bitnih karakteristika koje Windows nema. Menađer datotekama, format datoteka koji je recimo kod Ubuntu-a .deb ali ne i .exe, i najvažnije od svega, Linux uopće nije operativni sistem. Šta je onda Linux? Linux se pojavio devedesetih godina sa čovjekom po imenu Linus Torvalds, tada student završne godine kompjuterskih nauka Univerziteta u Helsinkiju, Finska. Torvalds je radio na razvoju sopstvenog kernela, jezgra operarivnog sistema po imenu Minix ali je ubrzo preimenovan u Linux. Torvalds je kernel ubrzo objavio 17. Septembra 1991. godine te godinu dana kasnije pojavio se MCC Interim Linux, prva Linux distribucija nastala na Univerzitetu u Mančesteru, Engleska. Tako je Linux krenuo munjevit uspon ka vrhu te se vremenom pojavilo na hiljade Linux distribucija ili operativnih sistema koje pogone kućna računala, servere, automobilsku industriju, naftne platforme pa čak i NASA-ina svemirska stanica koristi Linux.

2. Odaberite vašu omiljenu Linux distru prema svom računalu

Trebali biste utvrditi koju Linux distru želite koristiti ili trebate koristiti. Svakako će prevagnuti vaše potrebe bilo da ste developer ili prosječni korisnik koji je tek odlučio da zaplovi vodama Linux-a onda svakako trebate probati Linux Mint, Debian, Ubuntu, te niz Ubuntuovih derivata. Trebate ovdje svakako imati na umu sistemske zahtjeve koje određena Linux distribucija traži u odnosu na hardver koji se nalazi unutar vašeg računala kako biste izbjegli zastoje u radu vaše Linux distribucije. Ukoliko vaše računalo ima star hardver, onda izbjegavajte Linux distribucije kao što su oficijelni Ubuntu, Kubuntu a umjesto njih probajte Linux Lite,Solus, Elementary ili Lubuntu. Većina ovih Linux distribucija će raditi sa minimalno Intel 1.6 GHz procesorom, negdje 512 do 1 GB RAM-a, VGA grafička karta minimalne rezolucije 1076 x 768 piksela te 20 GB hard disk prostora. Naravno, sve što je bolji procesor, RAM memorija, zatim SSD umjesto HDD-a, rezultati su bolji i vaša Linux distribucija će raditi besprijekorno.

3. Linux nema Photoshop, Sony Vegas Pro, MS Office

Mnoge korisnike Linux odbija zbog jako loše podrške za igranje video igara ali i nemogučnost instalacije popularnih aplikacija kao što je Adobe Photoshop, MS Office, Sony Vegas Pro, Filmora i drugi. Ovo je posebice problem kod ljudi koji zarađuju koristeći Adobe Photoshop te druge programe kao što je Adobe Ilustrator kojim se izrađuju profesionalni logotipovi itd. Linux distribucije imaju svoje alternative a to su Inkscape, sjajan program otvorenog koda za izradu vektorske grafike te podjednako dobrih logotipova kojim bi i Adobe Ilustrator profesionalci mogli zavidjeti. Pored Inkscape-a tu je GIMP za obradu fotografije, izradu postera uz niz interesantnih dodataka. Za one koji su navikli na MS Office njega mjenja Libre Office, popularni paket za obradu teksta, izradu prezentacija, tabelarnu obradu podataka te mnoštvo drugih programa koje uz njega dolaze. Za obradu video klipova ovdje se može spomenuti Kdenlive, dosta solidan program za obradu video uradaka koji se kasnije mogu objaviti na vaš YouTube kanal ili blog. Stvar je u navikama, ako niste spremni učiti i upoznavati se s radom kroz ove programe, onda Linux nije za vas.

4. Podrška hardvera

Često puta čujete u društvu koje iz neznanja mrmlja o Linux-u pa kažu kako Linux ne podržava hardver. Linux distribucije u svojim ranijim izdanjima nisu u potpunosti podržavale hardver njihovih proizvođaća što se definitivno i promjenilo i sada skoro sav vaš hardver funkcioniše daleko bolje nego li na Windows-u. Ovaj segment većina korisnika smatra itekako važnim jer Linux sada podržava 99 posto vašeg hardvera. Drugim riječima, svi vaši uređaji od audio karte, grafičke i mrežne karte su automatski prepoznati i nema potrebe da lovite drajvere po netu kao što je slučaj sa Windows operativnim sistemom gdje morate da bacate grah hoće li vaš hardver biti prepoznat ili ne. Srećom, Linux je tu da pomogne pa se komandom lspci -l može saznati o kojim se uređajima radi.

5. Napravite dual boot režim rada

Ukoliko vas želja vuće ka Linux-u nemojte da vas plaši vaše neznanje. Niko ne zna sve i Linux stručnjaci su morali krenuti od nule da bi postali Linux stručnjaci. Iskusnim Linux korisnikom postaje se godinama korištenja raznih Linux distribucija. Ako ne želite u potpunosti napustiti Windows onda je dual boot rješenje za vas. On omogučava da instalirate vašu omiljenu Linux distribuciju, primjera radi Linux Mint, pokraj Windows-a i svaki put prilikom butanja birate koji sistem ćete koristiti. Iako je ovo najbolji način da se upoznate s Linux-om, da učite i navikavate se na drugačiji način instalacije aplikacija, rad s komandama itd, dual boot može oštetiti vaš hard disk pa savjetujem da ukoliko imate viška hard disk iskoristite ga kako biste na njega instalirali željenu Linux distribuciju.

6. Naviknite se na Linux

Isprva će vam biti doista teško da se naviknete na Linux, na novije okruženje te će vam Windows istina zafaliti. Govorim iz svog iskustva. Ali kako vrijeme bude prolazilo i vi budete učili novije stvari u vezi Linux-a, sve će vam manje i manje Windows zafaliti da ćete na kraju i sami promicati korištenje Linux-a gdje god vam se za to ukaže prilika, bit ćete zadovoljni samim sobom i novim znanjem i iskustvom koje ćete moči da podjelite s vama sličnim ljudima koji takođe koriste Linux u svakodnevnom životu bez imalo nostalgije u vezi Windows-a. A ukoliko ikada zapnete tu je zajednica ljudi koja se okuplja oko svake distribucije spremna da vam ukaže bilo kakvu pomoć koju zatrebate bilo kada i da odgovori na bilo koje pitanje koje imate u vezi Linux-a i vaše distribucije. I na kraju:

Živi slobodno, mudro biraj, biraj Linux.

Share:

Read More

Linux Boot process [VIDEO PRILOG]

 

Prije nekoliko dana, objavljen je video prilog na temu 'Linux Boot Process'. Smatram da je jako važno da svaki Linux korisnik poznaje Linux boot process bez obzira na iskustvo. U ovom članku, slijede kratke pojedinosti ovog video priloga.

Ovaj video prilog je ponosno urađen koristeći Kdenlive video editor, a snimak boot procesa je urađen kao prezentacija unutar Libre Office Impress programa. Iako postoji na desetine portala i YouTube video priloga koji su obradili ovu temu, slična tema oko Linux boot procesa nije urađena za naše govorno područje, te sam ja, upravo, iz tog razloga, obradio ovu temu. Uskoro slijedi još zanimljivih video priloga iz Linux-a. Ugodan ostatak na mom sajtu, i do čitanja!!!

Share:

Read More

Runleveli i njihovo upravljanje u Linux-u

 

Termin 'Runlevel' u Linux-u ima jako važno značenje. Može ga se jednostavno prevesti kao radno stanje u koji se Linux distribucija buta. U ovom članku, saznajte šta su to runleveli, koliko ih ima, kako izlistati aktuelni runlevel, te kako natjerati distribuciju da se buta u željeni runlevel tijekom narednog starta.

1. Šta je to runlevel?

Svaki put kada se Linux računalo buta, taj proces prolazi kroz nekoliko faza prije nego li se prikaže login dijalog, gdje korisnik unosi svoju lozinku, te pristupa sistemu. Taj proces nazivamo proces butanja. Jednom pošto korisnik unese svoju lozinku, Linux distribucija tada podiže grafičko okruženje površine (Cinnamon, KDE, GNOME, XFCE, itd) zajedno sa svim ostalim pratećim programima. Drugačije rečeno, Linux distribucija se butala u grafički radni level.  Dakle, runlevel je radno stanje u koje se Linux distribucija buta, sa ili bez mrežnih servisa i ostalih programa. 

2. Koliko ima runlevela u Linux-u?

Trenutno postoji 6 runlevel u koji se Linux distribucije butaju. Ti runleveli su prikazani na sljedećoj slici ispod. 

3. Koja je uloga runlevela u Linux-u?Najjednostavnije rečeno, runleveli igraju jako važnu ulogu u Linux distribucijama. Oni omogučavaju Linux system administratoru da u kritičnim situacijama, kada grafičko okruženje zakaže, ili pojedini programi se zalede, upravo koristeći runlevele moguće je butati Linux distribuciju u single user mode kako bi se problem otklonio. Kasnije u ovom članku bit će govora upravo o tome, kako butati Linux distribuciju o određen runlevel.

Možda Vas zanima i ovo!

4. Kako prikazati aktuelni runlevel u Linux-u?

Postoji veoma jednostavna komanda po imenu 'runlevel' koja će prikazati trenutni ili aktuelni runlevel u kojem se nalazi vaša Linux distribucija. Unosom pomenute komande, dobit ćete u terminalu sljedeći prikaz.

Na gornjoj slici 'N' označava kako Linux distribucija nije koristila niti jedan prethodan runlevel, dok '5' označava kako se Linux distribucija trenutno nalazi u grafičkom runlevelu. 

5. Kako promijeniti aktuelni runlevel?

Da bismo promijenili iz grafičkog runlevela u neki drugi runlevel koji je izlistan u gornjoj tabeli, koristimo sljedeću komandu.

Gornja komanda telinit će promijeniti aktuelni runlevel u runlevel 3. U tabeli je runlevel 5 definisan kao grafički radni level, dok je runlevel 3 definisan kao multi user mode sa mrežnim servisima. NAPOMENA: Da biste promijenili iz jednog runlevela u drugi, morate biti root (super korisnik).

6. SysVinit vs SystemD

Prethodna izdanja Linux distribucija su koristila SysVinit sistem, kolekciju servisa koji se pokreću kada se Linux distribucija buta. Drugim riječima, upravo je SysVinit zadužan za pokretanje init procesa, majke svih procesa kojeg tijekom butanja izvršava sam Linux kernel. No, kako su Linux distribucije napredovale iz izdanja u izdanje, tako je nastao SystemD, napredniji sistem servisa koji kontroliraju radno stanje u kojem se Linux distribucija nalazi, te ostale prateće programe, servise, i alate. 

Tako da je od 2016. godine, Ubuntu Linux prešao sa SysVinit na SystemD, a Ubuntu-ovu promjenu su pratile i druge Linux distribucije kao što je Debian, RedHat, Linux Mint, te ostale. Obzirom da je SystemD izuzetno širok sa velikim mogučnostima koje pruža, ja se njime neću detaljno baviti u ovom članku, pa ću ovdje samo pomenuti u kontekstu runlevela. Za nas je ovdje bitno da znamo, kako SystemD umjesto runlevela koristi targetse. Njih je također 6, a isti su prikazani u donjoj tabeli. 

U gornjoj tabeli, na lijevoj strani su pobrojani runleveli (0-6), dok na desnoj strani su navedeni targetsi sa opisom (0-6). Obzirom da je tema malo kompleksna isprva, potrebno je vremena da se ovo svari. 

7. Kako promijeniti runlevel tijekom butanja?

Dok je SysVinit bio dostupan, bilo je moguće natjerati Linux distribuciju da se buta u određen runlevel, uređivanjem datoteke /etc/inittab. 

Ova slika prikazaje sadržaj datoteke /etc/inittab unutar koje su se prethodno uređivali runleveli u koji se Linux distribucija buta. No, kako većina modernih distribucija koristi SystemD, /etc/inittab više nije dostupan. Također, na gornjoj slici vidite strelicom prikazanu komandu id:5:initdefault. Ova komanda govori da se tijekom butanja, Linux distribucija buta u runlevel 5 ili grafički runlevel. Ako pak, koristite starije Linux distribucije, primjera Ubuntu 11.10, onda ćete moći urediti /etc/inittab jer je Ubuntu 11.10 koristio SysVinit.

8. Kako prikazati aktuelni SystemD target?

Ukoliko želite prikazati aktuelni target za distribucije koje koriste SystemD, potrebno je unjeti sljedeću komandu.

Rezultat je isti kao kod unosa komande runlevel gdje smo dobili N 5, a ovdje imamo tačan naziv runlevela ili targeta. Tako da moja distribucija Ubuntu Mate, trenutno radi unutar grafičkog targeta. 

9. Kako prikazati ostale SystemD targetse?

Da bismo prikazali ostale SystemD targetse, potrebno je unjeti sljedeću komandu.

Unosom gornje komande, bit će prikazani runleveli i njihovi SystemD targetsi, što je vidljivo na donjoj slici.

10. Kako promijeniti SystemD target tijekom butanja?

Ukoliko želite da promijenite aktuelni runlevel (target) u drugi tijekom butanja Linux distribucije, potrebno je kreirati simbolički link na željeni target sljedećom komandom. 

Kada se gornja komanda izvrši, Linux distribucija će se butati u runlevel3 ili multi-user.target sa mrežnim servisima. Bitno da znate ovdje da je kreiran simbolički link multi-user.targeta na datoteku /etc/systemd/system/default.target. 

11. Koja su dva najčešća targeta koje koriste Linux distribucije?

U većini slučajeva, Linux distribucije se butaju u runlevel 5 (grafički.target). Već sam rekao kako Linux distribucije koriste razna grafička okruženja kao što je GNOME, KDE, XFCE, Cinnamon, MATE i drugi, tako da je podrazumijevani target u kojem rade Desktop Linux distribucije upravo grafički target. 

S druge strane, ukoliko Vam više odgovara Linux terminal i njegove moćne komande, onda možete jednostavno iskoristiti gornju komandu, te butati vašu distribuciju direktno u runlevel 2 (rescue.target bez mrežnih servisa). S Linux terminalom i njegovim komandama, dosta ćete brže obaviti posao nego da koristite grafičke programe, a ukoliko šta krene naopako, u rescue.target-u moguće je brže lokalizovati problem, te spriječiti štetu i spasiti dan. 

Zaključak

Runleveli su jako bitan segment Linux administracije jer upravo oni omogučavaju Linux mašini da radi u nekoliko različitih stanja. S druge strane, runleveli omogučavaju nesmetan rad više korisnika na jednoj Linux mašini, a prednost leži i u tome što kada stvari krenu naopako, ili se pojavi problem sa nestabilnom aplikacijom, GRUB-om, grafičkim displejom, moguće je iz rescue.target-a otkloniti problem, te spriječiti veću štetu i gubitak osobnih podataka.

Reference

[1] Brunson, Ross - Walberg, Sean (2016)

CompTIA Linux+ LPIC-1 Cert Guide (Exams LX0-103 & LX0-104/101-400 & 102-400), p 38-42

(c) Pearson, 800 East 96th Street, Indianaopolis, Indiana 46240 USA

[2] Clinton, David (2016)

Practical LPIC-1 Linux Certification Study Guide, p 7-9

(c) Apress, New Yorks - USA 

Posljednji put ažurirano: 13. Juni 2021 | 14:28:05

Share:

Read More

Kako dodijeliti root privilegije korisniku u Linux-u?

 

Linux distribucije omogučavaju rad više korisnika istovremeno, što je velika prednost u odnosu na ostale operativne sisteme. U tom pogledu, samo jedan nalog ima punu kontrolu nad Linux mašinom, taj nalog se naziva root nalog. U ovom članku ćemo pogledati kako dodijeliti root privilegije korisniku u Linux-u?

Šta je to root nalog?

Kada instalirate bilo koju Linux distribuciju, pred sam kraj instalacije, pojavi se dijalog gdje trebate unjeti vaše korisničko ime i vaš nikname. Upravo taj nikname je root korisnik ili nalog. Tehnički govoreći, root nalog je nalog koji ima puni pristup Linux mašini; može dodavati druge korisnike, ažurirati i instalirati nove nadogradnje Linux distribucije, upravljati korisnicima, grupama, uređivati sistemske datoteke, itd. 

Ukoliko koristite bilo koju Linux distribuciju, jasno vam je da, kada je riječ o pravima nad datotekama (user permissions), da root korisnik može čitati, pisati, i izvršavati datoteke, dakle ima read, write, i execute dozvole. 

Da bismo bolje razumijeli ovaj članak, ja ću kreirati novi korisnički nalog po imenu user1. Da bismo to izveli, možemo koristiti sljedeću komandu.

Cio proces je prikazan u terminalu na narednoj slici ispod.

Na gornjoj slici jasno se vidi kako je user1 uspješno kreiran. Njegov userid je 1022, njegov groupid je 1023, stoga pored mog korisničkog naloga 'amar', tu je i user1 nalog. Sada dolazimo do glavnog cilja ovog članka, kako dodijeliti root privilegije user1 korisniku.

Kako dodijeliti root privilegije user1 korisniku?

Postoji nekoliko načina da se korisniku user1 dodijele root privilegije. Jedan od najbržih i najlakših načina jeste uređivanje datoteke /etc/sudoers. Upravo ova datoteka sadrži listu korisnika koji imaju root prava nad Linux mašinom, a naš zadatak je samo dodati korisnika user1 na pravo mjesto. Evo kako izgleda datoteka /etc/sudoers.

Obratite pažnju na dio gdje se pominje sudo grupa. Ona je ključna grupa koja sadrži listu korisnika koji imaju root privilegije nad Linux mašinom. 

Dodavanjem korisnika 'user1' u sudo grupu, bit će mu dodijeljenje root privilegije. Komanda izgleda ovako.

Da biste unjeli komandu u datoteku /etc/sudoers, to morate uraditi kao root korisnik. U suprotnom, nikakve promjene neće biti spašene. Ukratko rečeno, dodao sam korisnika 'user1' u sudo grupu gornjom sintaksom čime je user1 dobio root privilegije, to jeste, postao je korisnik sa super privilegijama. Unosom znaka (#) ispred sintakse user1 ALL=(ALL) ALL, ovaj korisnik će izgubiti svoje root privilegije. 

To bi bilo sve u ovom kratkom članku. Nadam se da ste nešto naučili. Ukoliko ste primijetili neku tehničku grešku u ovom članku, pišite u komentaru ispod, a ja ću se potruditi da ispravim čim prije. Ugodan ostatak dana i do čitanja!!!

Share:

Read More