Kako formatirati USB upotrebom mkfs komande u Linux-u?

 


Upravljanje uređajima u Linux distribucijama je sastavni dio posla ne samo Linux sistem administratora, nego i običnog korisnika. Stoga je veoma bitno da znate na koji način izlistati aktivne uređaje u sklopu Linux distribucije, kako ih mountovati, te kako pravilno formatirati jedan USB u Linux-u upotrebom mkfs komande. U nastavku ovog članka, pročitajte kako formatirati USB upotrebom mkfs komande u Linux-u?


Kako izlistati aktivne uređaje u Linux-u?

Da bismo izlistali aktivne uređaje u Linux-u, koristimo komandu df. Komanda izgleda ovako.


Unosom u terminalu, komanda će prikazati sljedeće informacije o uređajima.


U komandi argument h će prikazati memoriju u MB, GB; dok T argument će prikazati tip uređaja. USB uređaj je prikazan na dnu kao /dev/sdb. 

Kako mountavati USB upotrebom komande mount/umount?

Prije nego formatiramo USB, morate znati kako pravilno mountovati i demountavati uređaj sa sistema. Komanda mount će staviti USB uređaj u radno stanje sa adekvatnim direktorijem u sklopu kojeg je moguće pristupiti uređaju. 


U ovoj slici, svi eksterni uređaji se mountuju u sklopu direktorija /media, dok je amar zapravo sam USB uređaj. Da bismo uređaj izbacili iz radnog stanja, koristimo komandu umount u ovom obliku.


Jednom kada se komanda izvrši, USB uređaj će biti isključen iz Linux distribucije. Ova se komanda koristi i u slučaju kada se uređaj formatira komandom mkfs, pa je prije samog formatiranja nužno da uređaj nije mountovan u svoj direktorij. Sada, pošto je uređaj unmountovan, možemo ga formatirati komandom mkfs. Cijela komanda izgleda ovako.


Postupak izvršavanja komande u terminalu je prikazan na donjoj slici.

Ukoliko Vas zanima kako dati naziv USB uređaju koristeći terminal, onda za tu potrebu koristimo komandu e2label. Pošto je kod mene USB 16GB DataTraveler, koristeći komandu e2label, ja ću mu dati naziv ubuntuDisk. Cijela komanda izgleda ovako.


Cijeli postupak u terminalu sa finalnim nazivom uređaja je prikazan na donjoj slici.

Ovim bi bio gotov ovaj članak u kojem ste imali priliku da saznate kako formatirati USB uređaj upotrebom komande mkfs, te kako mu dodijeliti željeno ime. Ukoliko vam se dopada članak, ostavite komentare ispod, podijelite na društvenim mrežama, i do čitanja!!!. 
Share:

Kako prikazati datum instalacije Linux distribucije?


 Linux distribucije su prepune korisnih alata i komandi koje vam omogučavaju rješavanje svakodnevnih zadataka. No, šta ako želite prikazati tačan datum instalacije  Linux distribucije. U ovom kratkom članku, imate priliku da saznate kako prikazati tačan datum instalacije vaše Linux distribucije?


Ukoliko koristite bilo koju Linux distribuciju, veoma je bitno da poznajete hijerarhiju Linux file sistema. Ukratko, nju čini root (/) direjktorij koji se sastoji od poddirektorija kao što su /bin, /boot, /etc/, /sbin, /var, i drugi. Na root direktorij možete gledati kao majku svih poddirektorija koji su gore pomenuti.

 Za nas je ovdje bitan /var direktorij koji skladišti jako važne informacije o kernelu, butanju Linux distribucije, i drugim važnim procesima bitnim za ispravan rad distribucije. Informacije o instalaciji Linux distribucije se nalaze u direktoriju /var/log/installer

Naziv same distribucije i njen tačan datum instalacije se nalaze unutar datoteke po imenu syslog. Unos sljedeće komande u terminal će prikazi tačan datum instalacije moje Linux distribucije. Komanda izgleda ovako.



sudo   head   -n1   /var/log/installer/syslog

Unosom ove komande u terminal, prikazat će se sljedeći rezultati koji će dati tražene informacije.


Kao što vidite na slici, moja Linux distribucija Ubuntu Mate 20.04 Focal Fossa je instalirana 17 Oktobra tekuće godine oko 18:15:28 sekundi. Sada znate kako prikazati datum instalacije Linux distribucije u terminalu? Ukoliko Vam se dopada članak, podijelite ga na društvenim mrežama. Do čitanja!!!
Share:

TIP Root - Could not display /media


 Način na koji Linux upravlja uređajima je dosta specifičan. Lista uređaja koji su trenutno mountovani se nalazi unutar datoteke /etc/fstab. Ponekada se može dogoditi scenario gdje ste uređaj ubacili unutar vaše distribucije, ali joj je nemoguće pristupiti, tako da ćete prilikom pristupa dobiti grešku "root - could not display /media | the location is not a folder". Evo kako veoma jednostavno riješiti ovaj problem.

Ukoliko se ovakav scenario pojavi, a hoće sigurno nekada tokom rada, pa ćete vidjeti ovakvu sliku tokom pristupa uređaju.


Slika 1: Nemoguć pristup uređaju unutar direktorija /media

Jedan od razloga je i taj što uređaj koji je povezan na sistem (USB ili MicroSD kartica) nemaju ovlasti korisnika niti korisničke grupe nad direktorijem /media gdje se takvi uređaji montuju. Unosom ove komande, problem će biti rješen.


Kada se ova komanda izvrši, direktorij /media će ponovo biti pod vlasništvom korisnika amar, tako da ćete imati pristup vašim uređajima. U vašem slučaju, umjesto amar:amar, stavite vaše korisničko ime i ime vaše grupe. U terminalu proces izgleda ovako.


Slika 2: Vraćanje prava nad direktorijem /media

Kada se pristupi mountovanom uređaju u direktoriju /media, problem je uspješno riješen.


Slika 3: Pristup SD kartici unutar direktorija /media

Ovim bi bio riješen ovaj mali praktični članak u kojem je prikazano kako riješiti grešku pristupa uređajima unutar direktorija /media. Toliko od mene i do čitanja!!!.

Share:

30 godina Linux-a

 


Prije tačno trideset godina, Linux je napravio jednu od najvećih revolucija računalnog doba. Njegov tvorac Linus Torvalds nije mogao ni zamisliti da će danas Linux biti jednim od najvećih softverskih projekata na planeti Zemlji.

Te davne 1991. godine, Linus Torvalds, tada svršenik računalnih tehnologija na Helsinkiju, objavio je Linux kernel 0.0.1, prvo izdanje kernela kojeg je kasnije iskoristio Richard Stallman kako bi upotpunio svoj GNU operativni sistem.



Već u Februaru 1992. godine, Owen Le Blanc je objavio MCC Interim Linux u Engleskoj, prvu Linux distribuciju u historiji. Kasnije 1993. godine, pojavio se Yiggdrasil GNU/Linux, prva Linux distribucija koja je podržavala live boot, tako se Linux munjevitom brzinom širio, razvijao u nebrojene Linux distribucije kojih danas ima, na desetine. Taj razvoj traje i danas a Linux postaje svakim danom sve bolji i bolji. 

Share:

Vim TIP | Kako riješiti E45 readonly file error

 


Vim editor je izuzetno moćan Linux editor kojeg ja veoma često koristim kada editujem određene konfiguracijske datoteke. Njegovo poznavanje je veoma bitno, jer se jako često koristi, a pojavljuje se i u obliku pitanja na Linux LPIC-1 testu. Tokom editovanja datoteka, može se dogoditi scenario da slučajno unesete određeni karakter koji vas sprečava da spasite i zatvorite datoteku. Taj scenario je još poznat kao E45 readonly file error. U ovom članku pogledajte kako veoma jednostavno riješiti ovaj scenario.


Slika 1: E45 readonly vim error 

Srećom, rješenje ovakvog scenarija je veoma jednostavno, i sve što je potrebno, jeste uči u komandni mod pritiskom Esc tastera, te unjeti :wq!, i datoteka će biti uspješno ažurirana i spašena. 

Ukoliko uređujete konfiguracijske datoteke, budite veoma oprezni jer unos pogrešnih informacija može ozbiljno oštetiti datoteku, što može dovesti do nestabilnosti samog sistema. Tako da preporučujem da svaki put radite backup datoteke bilo /etc/fstab ili /etc/sudoers.  To bi bilo sve u ovom članku. Do čitanja!!!

Share:

Hard i simbolik link u Linux-u

 


Svaka datoteka u Linux-u ima svoj osobni inode. U osnovi, inode je kontenjer koji sadrži karakteristike datoteke mimo njena imena i sadržaja. U ovom članku, bit će prikazano kako praktično postaviti hard i simbolik link u Linux-u.

Šta je to hard, a šta simbolik link?

Jednostavnim riječnikom, hard link je link na datoteku koja se nalazi unutar istog file sistema; dok je simbolik (soft) link, link na datoteku koja se nalazi unutar istog ili drugog filesistema. Ključna razlika između ova dva linka je upravo ta što hard link može biti kreiran na datoteku koja se nalazi unutar istog filesistema dok soft link može biti kreiran i na datoteku koja ne pripada istom file sistemu. 

Kako prikazati inode u Linux-u?

Obzirom da je bilo govora o inodu, unosom sljedeće komande u terminal je moguće prikazati inode datoteke.


Unosom ove komande u terminalu, prikazat će sljedeće podatke.


Slika 1: Prikaz inode aktuelnih datoteka 

Kako postaviti hard link u Linux-u?

Da bismo postavili hard link na datoteku, možemo to obaviti unosom sljedeće komande.


Unosom ove komande, ln će kreirati hard link pod nazivom f1 na datoteku file1. U terminalu je cio proces prikazan na sljedećoj slici.


Slika 2: Postavljanje hard linka na datoteku file1

Kako postaviti simbolik link u Linux-u?

Da bismo postavili simbolik link u Linux-u, možemo to obaviti unosom sljedeće komande.


Unosom ove komande, ln će kreirati soft link pod nazivom f1 na datoteku file1. U terminalu je cio proces prikazan na sljedećoj slici.


Slika 3: Postavljanje soft linka na datoteku f1

Dakle, soft link možete prepoznati svaki put kada izlistate prava datoteka, na početku prava ili permisija će biti malo slovo l, koje vam pokazuje da je postavljen link f1 na datoteku file1.

Ovim bi bio gotov ovaj praktični članak o hard i soft linku. Ukoliko ste primijetili tehničku grešku u sklopu članka, pišite u komentaru ispod, pa ću ispraviti čim prije. Toliko od mene i do čitanja!!!

Share:

Touch komanda u Linux-u

 


Touch komanda omogučava kreiranje datoteka unutar Linux-a, ali isto tako može promijeniti vrijeme i datum nastanka određene datoteke. U ovom kratkom članku, bit će prikazana dva praktična primjera upotrebe komande touch.

Kako kreirati datoteku u Linux-u?

Ukoliko radite sa komandama u Linux-u, veoma često ćete koristiti touch komandu. Ona je jako korisna kada je potrebno kreirati datoteke koje mogu storati određene informacije. Da bismo kreirali datoteku, možemo u terminalu izvršiti ovu komandu.


Jednom kada se ova komanda unese u terminal, trebali smo imati kreiranu datoteku file1.txt.


Slika 1: Kreiranje datoteke file1.txt upotrebom komande touch

Datoteka file1.txt je uspješno kreirana, ali je trenutno prazna jer u nju nismo ništa upisali. Ukoliko želite pisati tekst unutar datoteke file1.txt, to možete izvesti komandom echo, ali to ćemo ostaviti za drugi put.

Kako kreirati više datoteka odjednom u Linux-u?

Komanda touch ima set argumenata koje možete upotrijebiti u terminalu kako biste kreirali više datoteka odjednom. Primjera radi, ukoliko je potrebno kreirati nekoliko datoteka imenom file1.txt .. do file5.txt, komanda bi bila duga jer biste obično unosili zasebno imena datoteke. Postoji ipak, dosta efikasniji način kreiranja pomenutih datoteka komandom touch. Komanda izgleda ovako.


Kada se komanda unese u terminalu, trebali bi imati pet datoteka file1.txt .. file5.txt.


Slika 2: Kreiranje nekoliko datoteka komandom touch

Uspješno smo kreirali nekoliko različitih datoteka komandom touch, unosom argumenta {1..5}, što je dosta brže i efikasnije nego da smo unjeli komandu touch file1.txt file2.txt .. file5.txt. S ovim bi bio gotov ovaj kratki članak o dva praktična primjera upotrebe komande touch. Ukoliko ste primijetili neku tehničku grešku, ostavite komentar u opisu, pa ću ispraviti čim prije. Do čitanja!!!

Share:

KURS LINUX ESSENTIALS

KURS LINUX ESSENTIALS

PRIRUČNIK - ZORIN OS & PRVI KORACI SA LINUXOM

POPULARNI POSTOVI

NAJNOVIJE