Kada je u pitanju izrada USB butabilne instalacije na Linux platformama, taj se zadatak može obaviti upotrebom komande dd. No, ako niste veliki fan terminala, onda je Balena Etcher alat, pravi program za vas. Balena Etcher je veoma jednostavan i lagan USB alat koji se koristi za izradu butabilnih USB instalacija bilo koje Linux distribucije. Jednom kada izradite butabilnu USB instalaciju, istu možete nositi sa sobom bilo gdje i bilo kada. U ovom članku, pogledajte kako instalirati Balena Etcher USB alat na Ubuntu Linux 20.04?
Video prilog: Instalacija Balena Etcher alata na Ubuntu 20.04
Izvor: www.youtube.com/c/amartufo
Otvorite vaš omiljeni web preglednik, bilo Google Chrome, Chromium, ili Brave Browser, te otvorite zvaničnu web stranicu Balena Etcher alata.
Slika 1: Zvanična web stranica balena Etcher alata
Izvor slike: balena.io
Nakon što pristupite stranici ovog alata, dole ispod web stranica će odmah da vam ponudi preuzimanje Etcher alata prema vašoj distribuciji, što je prikazano na sljedećoj slici.
Slika 2: Preuzimanje Etcher alata za Linux x64
Izvor slike: balena.io
Nakon što preuzmete Etcher alat na vašu Linux distribuciju, u vašem Downloads direktoriju, trebali biste imati preuzetu datoteku u .zip formatu.
Slika 3: Preuzimanje balena etcher alata u .zip formatu
Izvor slike: bhllinux
Nakon što preuzmete .zip datoteku, istu treba dekompresovati upotrebom sljedeće komande.
Nakon što unesete gornju komandu, .zip datoteka će se dekompresovati, kao što je prikazano na sljedećoj slici.
Slika 4: Dekompresovanje balena.etcher .zip datoteke
Izvor slike: bhllinux
Nakon što smo dekompresovali Etcher alat, isti se može pokrenuti unosom sljedeće komande u terminalu.
./balenaEtcher-1.5.121-x64.AppImage
Nakon unosa ove komande, Balena Etcher alat bi se trebao pokrenuti, te možete odmah kreirati vašu prvu USB Linux instalaciju.
Slika 5: Pokretanje Balena Etcher USB alata | Ubuntu 20.04
Izvor slike: bhllinux
Jednom kada se gornja komanda izvrši, Etcher alat će se pokrenuti. Napomena da isti program, iako je .AppImage, možete pokrenuti duplim klikom miša, ili unosom gornje komande u terminalu.
Slika: Balena Etcher USB alat
Izvor slike: bhllinux
To bi bilo sve u ovom članku. Ukoliko Vam se isti dopada, ostavite vaše komentare ili sugestije. Do čitanja!!!
ClipGrab je besplatan video downloader, otvorenog koda koji podržava preuzimanje video klipova sa popularnih platformi kao što su YouTube, Vimeo, Dailymotion, Facebook, itd. Veoma jednostavan za upotrebu, ovaj softver je pohvaljen zbog svoje efikasnosti, jednostavnog interfejsa, te jako brzog preuzimanja video klipova, što ClipGrab ubraja među neke od popularnih aplikacija ove vrste. Iako podržava i Windows platformu, u ovom članku možete pročitati kako ClipGrab instalirati na Ubuntu Linux 20.04 Focal Fossa, koristeći PPA repozitorije.
Video prilog: Instalacija ClipGrab-a na Ubuntu Linux 20.04
Da biste instalirali ClipGrab na Ubuntu Linux 20.04 Focal Fossa, koristite sljedeći set komandi.
sudo add-apt-repository ppa:xtradeb/apps
Unoseći ovu komandu, pojavit će se sljedeći upit u terminalu.
Slika 1: Dodavanje PPA ClipGrab repozitorija | Ubuntu Linux 20.04 Focal
Izvor slike: bhllinux
Nakon što dodate PPA repozitorij, potrebno je ažurirati postojeće repozitorije, unosom sljedeće komande, kako bi se instalirao kasnije ClipGrab.
sudo apt-get update
Slika 2: Ažuriranje postojećih repozitorija | Ubuntu Linux 20.04 Focal
Izvor slike: bhllinux
Nakon što se postojeći repozitoriji ažuriraju, moguće je instalirati ClipGrab video downloader unosom sljedeće komande, što je prikazano na sljedećoj slici.
sudo apt install clipgrab
Slika 3: Instalacija ClipGrab video downloader-a | Ubuntu Linux 20.04 Focal
Izvor slike: bhllinux
Slika 1: ClipGrab Video downloader
Izvor slike: bhllinux
To bi bilo sve. Ako ste pratili sve korake pomenute u ovom članku, onda ste uspješno instalirali ClipGrab video downloader na Ubuntu Linux 20.04 Focal Fossa. Ugodan ostatak na web stranici, i do čitanja !!!
Solus Linux je moderna, nezavisna Linux distribucija koja se prvi put pojavila 2015. godine. Iako za svoj rad zahtjeva minimalne sistemske zahtjeve od svega 4 GB RAM-a, intel i3/i5 procesor, te HDD od 50 GB prostora, ovo nije distribucija s kojom bi početnici trebali započeti svoj ulazak u svijet Linux-a. O samoj distribuciji i njenim karakteristikama, nešto kasnije u Solus Linux turi. U ovom članku pogledajte kako izraditi kreirati particije (/,swap,/home) prije instalacije, upotrebom programa gparted.
U prethodnom članku, bilo je govora kako izraditi butabilnu USB instalaciju Solus Linux distribucije, tako da ćemo ovdje pogledati izradu particija (/,swap,/home) upotrebom programa gparted. Ovaj način particionisanja je namjenjen naprednijim Linux korisnicima koji poznaju particionisanje, te namjeravaju instalirati Solus Linux kao primarnu distribuciju.
Ukratko, root (/) particija je particija koja skladišti root file sistem. Isti se sastoji od niza poddirektorija kao što je /bin,/etc,/lib,/mnt,/proc,/sys,/sbin,/boot, itd. Ova struktura root file sistema se još naziva Linux file sistem hijerarhija, a ista je prikazana na donjoj slici.
Slika 1: Prikaz strukture root file sistema
Izvor slike: bhllinux
Da bismo kreirali ovu particiju, nakon što se Solus Linux buta, potrebno je otvroriti gparted program, te odabrati disk na koji će biti kreirane tri pomenute particije.
Moj laptop ima unutarnji SSD disk od 240 GB, tako da ću ja na njega instalirati Solus Linux. Unutra se još nalazi HDD disk od 500 GB koji se koristi kao skladište za podatke. Da bismo kreirali root (/) particiju, na lijevi klik miša odabiremo opciju New, gdje će se pojaviti dijalog po imenu Create new Partition, što je prikazano na sljedećoj slici.
Slika 3: Kreiranje root particije
Izvor slike: bhllinux
Težina root particije na ovoj slici 85 GB, vrsta file sistema je ext4. Ovaj file sistem je trenutno podrazumijevani file sistem kojeg koriste skoro sve Linux distribucije. Nakon kreiranja root particije, prelazimo na swap particiju. Šta je to swap particija? Na swap particiju možemo gledati kao pomoćnu memoriju u trenucima kada određeni programi traže veću količinu fizičke RAM memorije nego što to ona jeste.
Primjer je Kdenlive video editor koji tijekom video renderovanja traži veću količinu RAM memorije, u tom slučaju teret prelazi na swap particiju koja pomaže Kdenlive ubrzati proces renderovanja, čime rasterečuje RAM memoriju. Preporučeno je da swap particija bude duplo veća nego što je vaš RAM. Ukoliko imate 4 GB RAM-a, možete slobodno kreirati 4 GB swap prostora. Ostalo će gparted obaviti za vas. Evo kako se kreira swap particija za potrebe instalacije Solus Linux-a na mojoj mašini.
Slika 4: Kreiranje swap particije
Izvor slike: bhllinux
Kao što vidite na gornjoj slici, ja sam kreirao swap particiju tešku 8 GB. U odjeljku file system, odabrao sam vrstu particije kao linux-swap. Klikom na Add opciju, dijalog će potvrditi kreiranje swap particije, te prikazati raspoloživo memorijsko stanje diska, što je nekih 131 GB.
Slika 5: Preostalo stanje disk memorije nakon kreiranja swap particije
Izvor slike: bhllinux
Ostalo je još da kreiramo /home particiju koja sadrži korisnički nalog i osobne podatke. Pošto je /home particija najveća particija na računalu, preostalo memorijsko stanje diska bit će upravo dodijeljeno pomenutoj particiji. Njeno kreiranje je prikazano na sljedećoj slici.
Slika 6: Izrada /home particije
Izvor slike: bhllinux
Kao što vidite /home particiji je dodjeljen ostatak preostale memorije (oko 131 GB), te ista koristi ext4 file sistem. Klikom na opciju Add, dijalog će potvrditi kreiranje /home particije, čime je gotov proces particionisanja SSD diska, te izrade tri ključne particije. Nakon izrade /home particije, ovako izgleda šema diska prije instalacije Solus Linux distribucije.
Slika 7: Konačan izgled šeme diska nakon izrade particija (/,swap,/home)
Izvor slike: bhllinux
Klikom na mali taster sa potvrdnom strelicom iznad prethodno kreiranih particija, pojavit će se mali dijalog koji će vas pitati, da li želite završiti kreiranje gore formiranih particija.
Slika 8: Potvrda kreiranja prethodno formiranih particija
Izvor slike: bhllinux
Nakon potvrde, pojavit će se naredni dijalog koji će formatirati sve tri particije prema odabranom file sistemu, nakon čega možemo pokrenuti Solus Linux instalacijoni dijalog.
Slika 9: Formatiranje i izrada tri particije (/,swap,/home)
Izvor slike: bhllinux
Ovim dijalogom, gotov je članak procesa kreiranja particija prije instalacije Solus Linux distribucije. U narednom članku, pogledat ćemo instalaciju Solus Linux distribucije, a do tada, ugodan ostatak na mom portalu, i do čitanja!!!
Solus Linux je moderna, nezavisna Linux distribucija koja se prvi put pojavila 2015. godine. Iako za svoj rad zahtjeva minimalne sistemske zahtjeve od svega 4 GB RAM-a, intel i3/i5 procesor, te HDD od 50 GB prostora, ovo nije distribucija s kojom bi početnici trebali započeti svoj ulazak u svijet Linux-a. O samoj distribuciji i njenim karakteristikama, nešto kasnije u Solus Linux turi. U ovom članku pogledajte kako izraditi butabilnu USB instalaciju Solus Linux distribucije, upotrebom programa dd.
Prije nego svratimo do komande dd, kako bismo kreirali butabilnu instalaciju, potrebno je da preuzmete Solus Linux 4.3.iso datoteku sa zvanične web stranice ove Linux distribucije. Solus Linux dolazi u četiri dostupna izdanja i to, Solus Budgie, Solus GNOME, Solus MATE, te Solus Plasma kao novije okruženje radne površine ove Linux distribucije. Pošto jednom preuzmete željeni .iso, potrebno je stvoriti butabilnu instalaciju upotrebom Etcher programa ili dd komande u terminalu.
Pošto je dd komanda moj izbor, ja ću vam pokazati kako stvoriti butabilnu instalaciju upotrebom dd komande u terminalu. Obzirom da je Solus Linux 4.3 MATE.iso težak 2 GB, potreban vam je USB kapaciteta oko 8 ili 16 GB. Kod mene je 16 GB Kingston uređaj koji će biti idealan za ovakav posao. Isti disk mora biti formatiran, što možemo izvesti upotrebom komande mkfs.
sudo mkfs -t ext4 /dev/sdc
Slika 1: Formatiranje USB uređaja upotrebom komande mkfs
Izvor slike: bhllinux
Nakon uspješnog formatiranja, prelazimo na komandu dd kako bismo stvorili butabilnu Solus USB instalaciju. Izrada butabilne USB instalacije upotrebom komande dd je izuzetno jednostavna, te dosta brza u odnosu na grafičke programe kao što je Etcher. Potrebno je, samo, unjeti sljedeću komandu u terminal, te pustiti dd komandu da odradi svoj dio posla. Komanda izgleda ovako.
Kada se komanda izvrši u terminalu pod sudo privilegijama, dd će započeti izradu butabilne USB instalacije, što je proces koji traje svega 3 minute.
Slika2: Izrada Solus butabilne USB instalacije upotrebom dd komande
Izvor slike: bhllinux
Pošto je dd komanda robusna i napredna, u narednoj tabeli bit će prikazano objašnjenje svih opcija gornje dd komande korištene za izradu butabilne USB Solus instalacije.
Tabela 1: Opis dd komande korištene za izradu Solus Linux USB instalacije
Izvor: bhllinux
Pošto jednom ubacimo USB uređaj u računalo, pritiskom na taster F9, uređaj bi trebao biti dostupan kao boot uređaj, što je prikazano na sljedećoj slici.
Slika 3: Odabir USB boot uređaja
Izvor slike: bhllinux
Nakon što odaberemo selektovani USB uređaj, trebali biste vidjeti Solus Linux splash screen koji nam govori da je izrada USB instalacije bila uspješna.
Slika 4: Butanje Solus USB uređaja
Izvor slike: bhllinux
To bi bilo sve u ovom članku; uspješno ste izradili butabilnu USB Solus Linux instalaciju upotrebom komande dd. U narednom članku, ja ću vam pokazati kako kreirati tri glavne particije (/,swap,/home) upotrebom programa gparted, kako bismo instalirali Solus Linux na laptop ili računar. Do čitanja !!!
Dobro došli u drugi dio članka ‘Prvi koraci sa Linuxom | 30 komandi za totalne počenike’. U današnjem članku pogledajte kako prikazati memorijsko zauzeće direktorija, kako premjestiti podatke sa jedne lokacije na drugu, kako prikazati aktuelne procese u Linux-u, kako prikazati određenu informaciju iz datoteke, itd.
Video prilog: Prvi koraci sa Linuxom – 30 komandi za početnike – II dio -
11. Kako prikazati memorijsko zauzeće direktorija?
Ukoliko želite prikazati koliko određeni direktorij zauzima memorijskog prostora u vašoj Linux distribuciji, onda možete koristiti komandu du u sljedećem formatu.
du -sh
Sl11: Prikaz memorijskog zauzeća direktorija ‘2020’ komandom du
Izvor slike: bhllinux
12. Kako premjestiti podatke sa jedne lokacije na drugu?
Ukoliko želite premjestiti podatke ili direktorij sa jedne lokacije na drugu, onda u tom slučaju koristite komandu mv. Osim što premješta podatke, komanda mv se koristi i za preimenovanje datoteka. U ovom primjeru bit će demonstriran prikaz premještanja direktorija LPI sa Desktopa, u /home direktorij po imenu bhllinux.
mv /home/amar/Desktop/LPI /home/amar/bhllinux
Sl12: Premještanje direktorija LPI u direktorij bhllinux upotrebom komande mv
Sl12.1: Premještanje svih .txt datoteka sa Desktopa u bhllinux direktorij
Izvor slike: bhllinux
U gornjoj slici 12.1, mv komanda koristi (*.txt) opciju kako bi premjestila sve datoteke koje završavaju sa ekstenzijom .txt unutar direktorija bhllinux.
13. Kako prikazati aktuelne procese u Linux-u?
Upravljanje procesima je sastavni dio posla Linux sistem administratora, ali bi svaki Linux početnik trebao da poznaje proces prikaza aktuelnih procesa sistema, njihovo upravljanje, te zaustavljanje onih procesa koji koće rad sistema. U tu svrhu se koristi komanda ps.
ps
Sl13: Prikaz aktuelnih procesa u trenutnom shell-u
Izvor slike: bhllinux
Možete vidjeti na slici 13, kako su procesi prikazani u tabelarnom prikazu. Stim PID je process ID, jedinstven broj koji se dodjeljuje svakoj aplikaciji (procesu) u Linux distribuciji kako bi se moglo lakše upravljati procesom. TTY – naziv kontrolnog terminala procesa; TIME vrijeme izvršavanja procesa u minutama i sekundama, i CMD naziv komande koja je startala proces. No, sama komanda ps u gornjem formatu nije pretjerano korisna, dodatkom posebnih opcija kao što je -aux, ps komanda dolazi do svog punog izražaja.
ps aux | head -n15
Sl13.1: Prikaz procesa upotrebom komande ps -aux
Izvor slike: bhllinux
14. Kako prikazati određenu informaciju iz datoteke u Linux-u?
Manipulacija datotekama kroz komande može biti jako korisna, posebice ukoliko je potrebno prikazati određenu informaciju iz željene datoteke. U takvom slučaju, komanda grep će jako dobro odraditi takav posao. Komanda je jako moćna posebice kada se koristi sa opcijama. Evo jednog praktičnog primjera.
cat /etc/passwd | grep amar
Sl14: Prikaz informacija o korisniku ‘amar’ upotrebom komande grep
Izvor slike: bhllinux
Na gornjoj slici su prikazane korisničke informacije o korisniku ‘amar’ iz datoteke /etc/passwd. Pošto je datoteka obimna, te ista sadrži informacije o korisnicima sistema, ja sam grepovao informacije o svom korisničkom nalogu, što je bilo dosta brže, nego da sam prikazao cijelu datoteku. Naravno, komanda grep je izuzetno obimna, pa ćemo se ovdje zadržati na ovom primjeru.
Dobra stvar kod Linux distribucija jeste i ta što one imaju komandu pkill. Ova komanda priskaće u pomoć kod onih procesa koji se pobune protiv vaše distribucije. Iako je komanda pkill nižeg ranga u odnosu na komandu kill, odradit će posao i terminirati one procese koji prave problem. Komanda može terminirati proces na jedan od sljedećih načina.
Napomena: Komanda pkill koristi signal ‘SIGKILL’ za terminiranje vlc aplikacije.
16. Kako saznati ID broj određenog procesa u Linux-u?
Upravljanje procesima, kako sam i ranije pisao u ovom članku, sastavni je dio posla ne samo Linux administratora, nego i prosječnog Linux korisnika. Ponekada, određene aplikacije otvaraju više pomoćnih programa za svoj rad, a kada takva aplikacija postane nestabilna, onda ju je potrebno terminirati. Gornjom komandom ps -aux je moguće prikazati sve aktuelne procese koji se trenutno izvršavaju u Linux mašini, ali skrolanje do određenog procesa može potrajati, pa je tu komanda pidof koja će nam pomoći oko ID broja željenog procesa.
pidof vlc
Sl16: ID broj aplikacije vlc
Izvor slike: bhllinux
Dobiveni ID broj, može se kasnije koristiti u kombinaciji sa komandom kill, kako bi se terminirala aplikacija VLC u slučaju da ista postane nestabilna.
17. Kako pronači određene datoteke u Linux-u?
Find komanda je jedna od jako važnih komandi u Linux-u koja se često koristi. Komanda ima set opcija koje mogu da pronađu bilo koju datoteku koja Vam zatreba. U ovom primjeru, pokazat ću vam kako pronaći datoteke koje su kreirane prije 30 dana?
find . -type f -mtime -30 -print
Sl17: Pronalazak datoteka koje su kreirane prije 30 dana upotrebom find komande
Izvor slike: bhllinux
Dodavanjem -ls na kraju umjesti -print opcije, moguće je prikazati tačan datum i vrijeme kreiranja datoteka. U narednom primjeru, prikazano je 10 datoteka u Linux-u sa tačnim vremenom i datumom njihovog nastanka.
find . -type f -mtime -30 -ls | head
Sl 17.1: Prikaz 10 datoteka sa tačnim vremenom nastanka i datumom kreiranja upotrebom find komande | Izvor slike: bhllinux
18. Kako na još jedan način ‘ubiti’ proces u Linux-u?
Iako je gore već bio prikazan primjer upotrebe komande pkill koja ‘ubija’ procese, koji se bune protiv sistema, u slučajevima kada pkill komanda ne može da se nosi sa procesima koji izazivaju haos i remete harmoniju u Linux distribuciji, onda se poziva kill komanda u pomoć. Ona je tu da povrati balans i harmoniju rada vaše Linux distribucije. Ova komanda šalje signal prema procesu koji ‘ubija’ u potpunosti proces ili aplikaciju koji remete rad Linux distribucije. Evo primjera.
ps aux | grep inkscape
Sl18. ID broj Inkscape aplikacije
Izvor slike: bhllinux
Prvo sam, koristeći komandu ps aux | grep, prikazao ID broj inkscape aplikacije. Isti ćemo kasnije iskoristiti za komandu kill, kao što je prikazano na sljedećoj slici.
sudo kill -9 162795
Sl18: Ubijanje procesa ‘inkscape’ upotrebom komande kill
Izvor slike: bhllinux
Napomena: U gornjem primjeru, komanda kill koristi signal SIGKILL(9), jedan od 60 signala u Linux-u kako bi terminirala aplikaciju inkscape. Upotreba SIGKILL signala za ubijanje procesa treba da bude posljednja opcija koju ćete koristiti za ove slučajeve, jer komanda ne spašava podatke vaše aplikacije niti čisti proces ‘ubijanja’. Tako da se preporučuje upotreba SIGTERM(15) signala koji je najsigurniji način za terminiranje neposlušnih procesa.
19. Kako prikazati prvih 10 linija tekst datoteke u Linux-u?
Manipulacija i upravljanje datotekama u Linux-u se dosta brže obavlja kroz terminal, nego što je to slučaj sa grafičkim aplikacijama. Ponekada je potrebno da se iz određene datoteke prikaže samo prvih nekoliko linija teksta; u tom slučaju pozivamo komandu head koja će po defaultu prikazati prvih 10 linija teksta iz željene datoteke. Evo primjera.
head /etc/passwd
Sl19: Prikaz prvih 10 linija datoteke /etc/passwd upotrebom komande head
Izvor slike: bhllinux
U slučaju da želimo prikazati prvih 5 linija iste datoteke, onda možemo koristiti sljedeći format komande head.
head -n5 /etc/passwd
Sl19.1: Prikaz prvih 5 linija datoteke /etc/passwd upotrebom komande head
Izvor slike: bhllinux
Gdje je:
n – broj linija koje se žele prikazati.
20. Kako prikazati zadnjih 10 linija tekst datoteke u Linux-u?
Ukoliko želimo prikazati zadnjih 10 linija tekst datoteke u Linux-u, koristimo komandu tail. Ona će po defaultu prikazati posljednjih 10 linija teksta datoteke, kao što je prikazano na sljedećoj slici.
tail LISTA_ASIRSKIH_KRALJEVA.txt
Sl20: Prikaz zadnjih 10 linija tekst datoteke upotrebom komande tail
Izvor slike: bhllinux
Da bismo prikazali 7 zadnjih linija tekst datoteke ‘LISTA_ASIRSKIH_KRALJEVA.txt’ upotrebom komande tail, koristimo sljedeći format.
tail -n 7 LISTA_ASIRSKIH_KRALJEVA.txt
Sl20.1: Prikaz 7 zadnjih linija teskt datoteke upotrebom komande tail
Izvor slike: bhllinux
Gdje je:
n – broj linija koje se žele prikazati.
Ovo je bio drugi dio članka ‘Prvi koraci sa Linuxom | 30 komandi za početnike’. Ukoliko Vam se članak dopada, ostavite vaš komentar, sugestiju, podijelite ga na društvenim mrežama. Ugodno čitanje do trećeg dijela.
